Aktivnost - obavijest

Ni kišno vrijeme nije smelo brojne poklonike rada akademskoga slikara i vrsnoga restauratora Egidija Budicina da prisustvuju predstavljanju monografije Egidio Budicin. Između stvaranja i obnavljanja / Tra creazione e restauro. Iako već dugi niz godina Egidio ne živi u Rovinju njegov ga je rodni grad dočekao s posebnom toplinom.
Nakon uvodnog pozdrava ravnateljice muzeja Vilme Bartolić i spontane zahvale Egidija Budicina koji se obratio na lokalnom rovinjskom dijalektu, okupljenima se obratio gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga istaknuvši zadovoljstvo što je grad imao priliku sudjelovati u realizaciji knjige posvećene njihovom sugrađaninu.
Nakon njega riječ je preuzeo Boris Mostarčić, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji je suizdavač monografije i u kojemu je Egidio Budicin proveo najveći dio svog profesionalnog života radeći kao restaurator. Istaknuo je da su većim dijelom restauratori koji rade u Zavodu ujedno i umjetnici, ali da je ovo prva monografija koja vrednuje i umjetnički i restauratorski rad.
Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti i autorica teksta u monografije koji obrađuje Budicinom stvaralački opus istaknula je važnu ulogu Rovinja u likovnom životu druge polovice 20. stoljeća, te kako će ova monografija našoj likovnoj javnosti približiti apstraktni i očišćeni istarski pejzaž Egidija Budicina. Posebno je naznačila da u hrvatskom slikarstvu osim Budicina ne postoji umjetnik čiji crno-bijeli spektar sadrži toliko boje, jer Egidijova crna je crna koja prima svjetlo i u njoj se vidi refleksija sunca. On je senzibilni umjetnik koji se ne predstavlja velikom gestom, već monokromatskom meditativnom apstrakcijom koja je prepoznatljiv i neponovljiv rukopis Egidija Budicina.
Ovom monografijom Budicin je postavljen u glavni tijek hrvatskoga slikarstva, u sam vrh struke gdje i pripada, ali kako nije puno izlagao ostao je manje zamijećen u javnom prostoru.
Dalje je Boris Mostarčić pročitao izlaganje Ferdinanda Medera koji potpisuje teksta o Budicinovpm restauratorskom opusu, ali je i njegov dugogodišnji kolega i prijatelj. Kratko je iznesen njegov profesionalni životni put, od prvog zaposlenja u Arheološkom muzeju Istre do rada s mladima na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu tijekom kojeg je restaurirao umjetnine na gotovo cijelom području Hrvatske.
Ravnateljica Bartolić istaknula je i Budicinov dizajnerski rad u poznatim istarskim turističkim tvrtkama. Umjetnik je stoga dao i svoju dizajnersku notu u oblikovanju same monografije koju je oblikovala Tina Ivezić. Posebno  se zahvalila povjesničaru umjetnosti i bivšem ravnatelju rovinjskoga muzeja Argeu Curtu bez čije bi pomoći bilo teško prikupiti radove iz drugih ustanova i privatnih zbirki, a koji je bio i Egidijev cimer za vrijeme studija te postavio i napisao predgovor za njegovu prvu izložbu održanu 1975. godine te Elizabeti Rogović i Tajani Ujčić koje su uredile monografiju, kao i onima koji su financijski omogućili da se monografija realizira, a to su Grad Rovinj-Rovigno, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te Turistička zajednica grada Rovinja-Rovigno.
 
Kratki životopis Egidija Budicina
 
Egidio Budicin rođen je 1946. godine u Rovinju. Odmalena je volio crtati, tako da je u doba nestašice papira crtežima ispunjavao svaki slobodan komad korištenog papira koji mu je došao pod ruku.
Odrastao je u rodnom gradu u doba kad je grad polako, ali sigurno gubio svoje stanovništvo i početkom 1950-ih ostao gotovo pust, jer je većina stanovnika u tzv. drugoj opciji (secondo esodo) otišla u Italiju. U vrijeme kad pohađa gimnaziju, u napuštene kuće već su se naselili slikari, književnici i drugi intelektualci iz cijele Jugoslavije, pa se polako formira i tzv. Rovinjski likovni krug. Uoči Egidijeva odlaska na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagreb, u Rovinju počinje djelovati Umjetnička kolonija Rovinj / Colonia artistica Rovigno.
Uz slikare s kojima se družio u rodnom gradu i profesore s Akademije, na Egidija je dubok dojam ostavila izložba pop-arta u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1966. godine, naročito djela Roberta Rauschenberga i Richarda Hamiltona.
Na drugoj godini studija, zbog izmjene politike stipendiranja usred privredne reforme, ostaje bez stipendije pa školovanje nastavlja uz financijsku pomoć brata Alcea i sestre Mariucci.
Nakon stečene diplome u klasi profesora Ive Šebalja, vraća se u Rovinj  i pohađa Školu za mozaike u Spilimbergu, u Italiji. Zapošljava se u Arheološkom muzeju Istre u Puli, a zatim kao dizajner u turističkom poduzeću „Plava laguna“ u Poreču. Nakon kratkog zaposlenja u Skupštini Općine Rovinj, zapošljava se u turističkom poduzeću „Jadran“ u Rovinju, također kao dizajner. Nakon što upisuje poslijediplomski specijalistički studij za restauraciju u Ljubljani, kratko se zapošljava u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Rijeci, a zatim u Zavičajnom muzeju Rovinj (danas Muzej Grada Rovinja – Rovigno).
Osim kao slikar i restaurator, u Rovinju je tada poznat i kao saksofonist i član rovinjskih rock-sastava Grešnici i I Cannibali.
Od 1983. Egidio živi, radi (Zavod za restauraciju umjetnina, odnosno Hrvatski restauratorski zavod, a zatim Akademija likovnih umjetnosti) i stvara u Zagrebu, ali ostaje neraskidivo vezan uz Rovinj.
Bez obzira na to što je u mirovini od 2011. godine, Egidio je i dalje aktivan i kao restaurator i kao likovni stvaratelj.