Melita Sorola Staničić

Poslije cvjetanja

Crkva sv. Tome, Bregovita ulica, Rovinj
4. srpnja 2018. - 21. srpnja 2018.


U Galeriji sv. Toma, u srijedu 4. srpnja 2018. u 21:30 sati predstavit će se sa svojom samostalnom izložbom slika umjetnica Melita Sorola Staničić. Izložba je naslovljena "Poslije cvjetanja".

Iako predstavljeni radovi na rovinjskoj izložbi Melite Sorole Staničić na prvi pogled djeluju poput mješavine klasičnih akvareliranih crteža i akrilnih slika na papiru uobičajenih motiva, prvenstveno iz prirode poput cvijeća, pejzaža ili što drugog, oni su duboko uronjeni u suvremene izričaje simbolizma i konceptualne umjetnosti. Izričaji u kojem su simboli i misao iznad estetskog užitka naglašeni raznim kombinacijama brojeva i znakova. Upravo je trenutna misaona preokupacija umjetnice tema koja dominira predstavljenim slikama. Tema koja odražava stanja različitih raspoloženja i složenih suodnosa u dinamičkoj evoluciji života koji u vremenu ide neprestano naprijed. Fizička i duhovna stanja, jedna za drugim nestaju, vraćaju se prirodi, a do nas dopiru kroz uređeni kontinuitet čije unutarnje veze uspostavljaju doživljaje između trenutka vremena i osjećaja prostora.

U prikazu tih i takvih stanja Melita je u stvaranju slike zadržala klasičan slikarski postupak, ali problemu kako prikazati ili naslikati vrijeme, i ne samo vrijeme nego i prostor pristupila je na konceptualni način. Naime, vrijeme-prostor sastavljeni su iz mnoštva nebitnih, beznačajnih dijelova koji se oblikuju i grade. Takvim trenucima, kako umjetnica sama tvrdi, stvara "vremensku skulpturu" bilježenjem čina u beznačajnom trenu vremena koji nije ni trebao postojati. Vrijeme je moglo proteći i bez ikakvog zapisa nekog čina kao što je to na primjer, potez kistom ili olovkom. Paradoks procesa prostor-vrijeme u kojem je sadašnje vrijeme s protokom nestalo, ali je ipak trajalo i postojalo. Njegovo postojanje zabilježeno je u prostoru nekim, jednako tako nebitnim i beznačajnim dijelom akcije. Akcija, čin ili potez u tom i takvom vremenu ciklično se bilježi kao poremećaj kojeg umjetnica smatra jako bitnim trenutkom, jer je to dio njezine svjesnosti prisustva u vremenu. Poremećaj u neprekidnom protoku vremena koji predstavlja znak, simbol njezine iluzije prisutnosti, sadašnje se time pretvara u vječno.

U čovjeku od pamtivijeka postoji čežnja za zaustavljanjem vremena, bez obzira jesu li to junaštva prapovijesnog "Gilgameša" ili pjesme antičkog Horacija koji je podigao "spomenik trajniji od mjedi" uvijek je u srži potraga za vječnim životom. Nepomirljiva sebičnost začaranog kruga koji čini nepoznatu, skrivenu dimenziju postojanja očituje se u razgovoru umjetnice sa sadašnjošću dok postaje prošlost. Istovremeno budućnost postaje sadašnjost, uz paralelno istraživanje bitka i svijesti umjetničke interpretacije. Takva promišljanja odnosa između prostor-vrijeme, pamćenja i identiteta postaju akcije koje predstavljaju simbol trajnog i bezvremenog. Umjetnica se svojim slikanjem uvlači u svijet samosvijesti i misli gdje se događa sofisticirani dijalog s vidljivom i nevidljivom prostor-vrijeme formom i memorijom. U tom vremenskom procesu razmišljanja i svijesti postoji istovremeno i red i kaos koji ukazuju kako je sadašnjost tek jedva vidljiv trenutak!

Izložene slike cvijeća imaju dvostruku strukturu, sastavljene su od dviju slika koje se preklapaju. Gornje su prozirni crteži na paus papiru olovkom ili perom nježno nacrtani, dok se ispod nazire cvijet naslikan akvarelnim bojama, njegova forma slijedi, iako ne doslovno i precizno, formu gornjeg crteža. Tako akvarelom naslikano cvijeće, njegova naslikana struktura, snažno podsjeća na Rorschachove mrlje, jer priroda je u naravi nešto jedinstveno i istovremeno poput mrlje apstraktno. Mrlje kojima gradi forme cvijeća aktiviraju razne slojeve nesvjesne istine o stvarima koje se često nalaze i izvan njih samih. Umjetnica takvim slikanjem ulazi u ezoteričan i tajnovit svijet misli i samosvijesti u kojem se događa dijalog kroz pamćenje proteklog vremena. Međutim, taj Melitin unutarnji govor, njene misli, trebaju sponu sa stvarno doživljenim svijetom, te je svoje slikanje stoga, usmjerila k promišljanjima o bitku prostor-vrijeme koji predstavlja skriveni, neprimjetni trenutak. Skriveni elementi u slici upućuju na zabilježen poremećaj koji je ostavio svoje tragove i znakove.

Na akrilnim slikama s motivima lišća, kapljicama rose, kiše, suza... svoju prostorno-vremensku paradigmu predstavlja diskretno, gotovo nevidljivo. Obilježena s ciljem da za vječnost pohrani tek jedan trenutak svog bivstva, trenutak postojanja, koje u svemirskim razmjerima ima jedva primjetnu veličinu – znak! Kroz znakove zabilježena poteza kistom poput dnevnika olovkom bilježi trenutak čina uz pomoć brojčanog podatka. Podatak koji predstavlja pamćenje vremena, sadašnjeg i prošlog, podsvjesnog i svjesnog, putovanja zbilje i sna. Memorija putuje kroz prostor i vrijeme istovremeno se preobražavajući u svijet pun dubokog, simboličkog naboja vječnosti. Razgovor je to s pohranjenim vremenom, s istraživanjem bitka i svijesti u prostoru koji postaje mjesto za promišljanje odnosa između dimenzija prostora i pamćenja. Pamćenje postoji bez obzira na to što vrijeme ide dalje, čuvaju ga zapisani znakovi, u tišini. Brojčani zapisi opiru se kaosu nestajanja ili smrti, postaju sastavni, osnovni dio sadašnjeg života bez budućnosti. Imaju prošlost i sadašnjost, ali ne i budućnost, koja postaje neizvjesna u trenutku kada se zapisuje sadašnjost kako bi se ista vječno sačuvala. Takvim suprotstavljanjem smrti i nestajanju Melita ulazi u paradoks svršetka života. Sadašnjost nema potrebe za ponovnim rađanjem, zamjenu starog s novim. Ne prepušta svoje mjesto novome neprekidnim protokom nestajanja i nastajanja jer postoji vječno!

Dario Sošić

Prikaži sve
Sakrij


Web stranica je u procesu prilagodbe.   Zatvori