Aktivnost - obavijest

"Utjecaj Gama – zraka na psihu 2-Analogični Slikoidy"

Umjetnički rad Danka Friščića teško je opisati jer da bi se njegova umjetnost mogla opisati potrebno ju je najprije prepoznati. Naime, riječ je o umjetniku koji svom svojom aktivnošću priča priču. Neovisno je li on (umjetnik) pred ulaskom u tramvaj, na sastanku, kavi ili se oporavlja od napada astme koja ga muči. Jednostavno, on u svemu ima priču. Njegovo je slikarstvo jednako podložno njemu i njegovoj priči, jer Danko priča priču o svemu što ga u datom trenutku zaokuplja. Svaka njegova isprovocirana akcija postaje komplicirani događaj – performans!

Dankov je umjetnički rad izmiješan kroz sve izričaje današnjice: od novih medija kao što je video i fotografija, performans do klasičnog slikarstva u kojemu ima mjesta za post-pop-art, ekspresionizam, simbolizam, fantastiku i metafiziku. Svi ti izričaji u službi su njegove jednostavne paradigme koja ga neprestano muči i s njim je na svakom koraku. Kroz svoju opsesivnu problematiku neprestano prevrće suvremenu tehno civilizaciju, urbanu ekologiju, globalizaciju s posljedicama koje očekuju zajednicu i pojedinca. Njegov se otpor na tu muku ispoljava kroz priču, njegovu priču, u kojoj je granica zbilje i fikcije neprestano oko njega, nedefinirana, nepostojeća, istovremeno je sve istinito i stvarno, ali i mistično ili izmaštano. To je ključ gledanja njegovih slika.

Njegove izložene slike kao i drugi radovi u drugačijem izričaju tajnoviti su i teško ih je odgonetnuti, kao i samog naslova ove izložbe. Likovnim jezikom priča priču koju jednako tako interpretira i kroz svoje geste, govor, ponašanje općenito. Motive ne traži, oni mu se nameću kroz njegove dnevno-noćne more i na njih mora odmah, istog trena reagirati. Međutim, nemoćan je jer ne može sve istovremeno držati pod kontrolom. Prepušta se stoga mašti koja ima isti učinak poput sna. Njegov svijet je ujedno i san i java, što u svojim slikama odražava kroz istovremenu pseudofiguraciju i pseudoapstrakciju.

Jedini način da Danko uravnoteži svoje stanje istovremene stvarnosti iz materijalne prirode, od atomskog ili čak subatomskog svijeta do svog unutarnjeg nesvjesnog i mističnog svijeta jest stvaranjem priče. Znanstvena fantastika nalazi plodno tlo u njegovim slikama jer tako najbezbolnije može suočiti um s vanjskim i unutarnjim podražajima. Njegove se vizije sukobljavaju kroz mistiku znanstvene fantastike i zbilje, onoga što vidi i onoga što misli da vidi, ili želi vidjeti. Spoznaja postaje tako ona noćna mora koja ga muči dok budan sniva.

Takve svoje snove pretvara u slike na platnu vješto, majstorski. Bez pomnijeg promatranja, u prvi mah postaje jasno da Danko slika ležerno te suvereno vlada kistom i bojom. Vještina koja omogućava da se koncentrira na svoje misli i snove a sama izvedba postaje gotovo nebitna jer se ostvaruje sama od sebe. Iz njegova rukopisa izbija snažna ekspresivnost i senzualnost. Slike mu zrače spontanim izrazom jer on svoju snovitu zbilju može ostvariti i ostvaruje kroz jednostavne pokrete, bez zasićenja slikarskim materijalom, na mah naslikano postaje dorečeno i jasno. Boja je važan element bilo da se radi o bogatim kromatskim motivima ili crno-bijeloj, tamnoj ili svijetloj komponenti slike, sve to je u službi simboličkog značenja putovanja kroz mistični i istovremeni stvarni svijet priče koju Danko Friščić priča.

Dario Sošić