Povremene izložbe

TRAŽI
RADNO VRIJEME
Utorak - nedjelja : 10.00 – 18.00 sati
Ponedjeljkom zatvoreno
ULAZNICE
odrasli 15,00 Kn
učenici/studenti/grupe (10 i više) 10,00 kn
djeca do 10 godina, osobe starije od 65 godina i osobe s posebnim potrebama besplatno

IZLOŽBA JOAN MIRÓ
odrasli 60 kn
umirovljenici 50 kn
studenti 50 kn
djeca 6-15 godina 30 kn
obiteljska ulaznica 150 kn
grupe (min. 10) 50 kn 
♦ stručno vodstvo individualno/grupe uz prethodnu najavu

Nataša Ljubetić Tomić

Fantomske vibracije

Crkva sv. Tome, Bregovita ulica, Rovinj
26. srpnja 2016. - 14. kolovoza 2016.


Nataša Ljubetić Tomić u svojoj rovinjskoj samostalnoj izložbi predstavlja slike iz ciklusa “Fantomske vibracije” u kojima dominiraju plošne površine. Podsjećaju na scenografije prizora koji se ispred ili na njima dogodio i netragom nestao ili se tek treba dogoditi. Estetizirani izraz naslikanoga naime, istovremeno podsjeća i na prizore budućeg, distopijskog društva. Zapravo, nije jasno dorečeno jesu li to scenografije prizora svijeta neposredno nakon nestanka čovjeka ili društva koje se može pojaviti u budućnosti. Prizori scenografije u nekom iščekivanju nestanka ili iznenadnog uskrsnuća nakon kojeg se pretvaraju u živu sliku. Takva slika stoji pred nama, pred našim očima, dok mi čekamo neki znak. U ovoj našoj tehnokratskoj eri, kada su se razdaljine rastopile a prostor se oko nas stisnuo, iščekujemo zvuk poziva. Jednu vibraciju ili zvuk zvona, glazbeni refren ili govorni poziv. Taj nam je iščekivani znak nagrada, jer od tog trenutka jedna se neživa, mehanicistička slika, pretvara u magičnu predstavu koja prenese neku fantomsku vibraciju našem tijelu. Ponuđene slike nas vraćaju u hipnotičko stanje novog iščekivanja. Čekanja nekog novog poziva, nekog novog kontakta jer podlegli smo iluziji da možemo imati vezu sa cijelim svijetom. Nesvjesni kako nam uz toliko brojne kontakte nedostaje jedna istinska komunikacija. Komunikacija koja se sastoji od jednostavnog slučajnog susreta, mogućnosti slušanja, davanja odgovora, stvaranja prijateljstva ili isprobavanja ljubavi. Mi smo sâmi u gomili jer u linearnom prijenosu informacija nedostaje ono što se inače događa između dvije ljudske točke koje komuniciraju, običan grč mišića na tijelu ili tek jedan uzdah. "Fantomska vibracija" - kako to naziva Nataša Ljubetić Tomić. Izložba je postavljena u Galeriji sv. Toma u sklopu tradicionalnog Rovinj Art Programa Zavičajnog muzeja Grada Rovinja.
Nataša Ljubetić Tomić, 26. srpnja – 14. kolovoza 2016.
"Fantomske vibracije"

Umjetnička slika ima svoju komunikološku funkciju, značenje kojim umjetnik poručuje svoje viđenje svijeta. Svoja razmišljanja o svijetu u kojem živi, svoja proricanja budućnosti svijeta oko sebe umjetnik pretvara u magiju; slike simbola i značenja našeg svakodnevnog iskustva imaju magična svojstva koja pronalaze ili ističu nešto nevidljivo. Nešto što je prisutno a oku neuhvatljivo. Sâmo postojanje svijesti o nepoznatom nepoznato pretvara u poznat i prihvatljiv pogled. To je ono što umjetničku sliku pretvara u scenu magične predstave.

Iznenađenje nastaje kada se ta scena magične predstave pretvori u sliku koja je krajnje jednostavna. Sliku kojoj nedostaje onaj tajanstveni dodir ljudskosti jer sve izgleda mehanički pojednostavljeno, kao da je proizvod stroja. Pritom ne mislimo o strojnoj slici koju je napravio fotoaparat, već stroj za prijenos podataka. Razlika je ogromna. Fotoaparat je stroj za bilježenje svega što prođe kroz pukotinu u cameru obscuru, on proizvede sliku punu entropije. Stroj za prijenos podataka, s druge strane, pročišćava sve "nebitno" što rezultira brisanjem većeg dijela bitnoga i zadržavanje većeg dijela nebitnoga.

Upravo tako izgledaju slike Nataše Ljubetić Tomić, bez bitnih dijelova pune nepotrebnih ploha monokromatske boje. Jalove plošne površine podsjećaju na scenografije prizora koji se ispred ili na njima dogodio i netragom nestao ili se tek treba dogoditi. Estetizirani izraz naslikanoga naime, istovremeno podsjeća i na prizore budućeg, distopijskog društva. Zapravo, nije jasno dorečeno jesu li to scenografije prizora svijeta neposredno nakon nestanka čovjeka ili društva koje se može pojaviti u budućnosti. Prizori scenografije u nekom iščekivanju nestanka ili iznenadnog uskrsnuća nakon kojeg se pretvaraju u živu sliku.

Referentna točka koja upućuje da nadahnuće izričaja izloženih slika možemo pronaći u suvremenim uređajima za komunikaciju, izgled je slika koje podsjećaju na ikone s tableta ili pametnih telefona. Druga referentna točka je staklo, preko kojeg upravljamo tim uređajima današnjice, i koji nas pretvaraju u poslušne konzumente strojeva današnje tehnokratske ere. Ikone pod staklom u takvim uređajima imaju funkciju stvaranja iluzije prijateljstva i gostoljubivosti sa samim uređajem. Umjetno stvoreno pseudo-zajedništvo uređaja i njegova vlasnika naglašeno je sjajem magičnih svjetala električne rasvjete. Obmotani sredstvima masovne komunikacije podliježemo dojmu ljepote koja nas gleda u lice stvarajući osjećaj kako nikad nismo sami.

Takva slika stoji pred nama, pred našim očima, dok mi čekamo neki znak. U ovoj našoj tehnokratskoj eri, kada su se razdaljine rastopile a prostor se oko nas stisnuo, iščekujemo zvuk poziva. Jednu vibraciju ili zvuk zvona, glazbeni refren ili govorni poziv. Taj nam je iščekivani znak nagrada, jer od tog trenutka jedna se neživa, mehanicistička slika, pretvara u magičnu predstavu koja prenese neku fantomsku vibraciju našem tijelu. Započinjemo neku novu komunikaciju ili vezu koja je možda postojala ali je prekinuta, bilo zbog gluposti ili zlonamjere, često kroz znakove ravnodušnosti ali i pravih činova sabotaže. Zapravo, teško je uspostaviti kontakt a da se na neki način ne dogodi i poneki nesporazum. Nakon toga ponovo se vraćamo onim ikonama, slikama koje nam je Nataša ponudila.

Ponuđene slike nas vraćaju u hipnotičko stanje novog iščekivanja. Čekanja nekog novog poziva, nekog novog kontakta jer podlegli smo iluziji da možemo imati vezu sa cijelim svijetom. Nesvjesni kako nam uz toliko brojne kontakte nedostaje jedna istinska komunikacija. Komunikacija koja se sastoji od jednostavnog slučajnog susreta, mogućnosti slušanja, davanja odgovora, stvaranja prijateljstva ili isprobavanja ljubavi. Mi smo sâmi u gomili jer u linearnom prijenosu informacija nedostaje ono što se inače događa između dvije ljudske točke koje komuniciraju, običan grč mišića na tijelu ili tek jedan uzdah. "Fantomska vibracija" - kako to naziva Nataša Ljubetić Tomić.

Dario Sošić
Prikaži sve
Sakrij


IZBOR FOTOGRAFIJA