Povremene izložbe

TRAŽI
RADNO VRIJEME
Svakodnevno : 10.00 – 22.00 sati
 
ULAZNICE
odrasli 15,00 Kn
učenici/studenti/grupe (10 i više) 10,00 kn
djeca do 10 godina, osobe starije od 65 godina i osobe s posebnim potrebama besplatno

IZLOŽBA JOAN MIRÓ
odrasli 60 kn
umirovljenici 50 kn
studenti 50 kn
djeca 6-15 godina 30 kn
obiteljska ulaznica 150 kn
grupe (min. 10) 50 kn 
♦ stručno vodstvo individualno/grupe uz prethodnu najavu

Marijan Molnar

“Inside/Outside”

Crkva sv. Tome, Bregovita ulica, Rovinj
27. lipnja 2017. - 8. srpnja 2017.


Marina Gržinić, O Molnaru: “Inside/Outside”
 
Na izložbi ”Inside/Outside”, Marijan Molnar predstavlja radove nastale u rasponu četiri dekade, od 1977. do 2016. Gledaocima daje nešto što bi praktički bila lekcija o potencijalu konceptualne umjetnosti od 1970.-tih koja se razvila unutar nove umjetničke prakse u Hrvatskoj. Kao konceptualist i body artist Molnar je također amblematska i snažna figura na putanji konceptualne umjetnosti od njene lokalno iskazane mogućnosti u prostor socijalizma i bivše Jugoslavije prema njenoj globalnoj biti u neoliberalnom kapitalizmu.
Molnar nas nosi, uz sve to, bez ikakve neskrivene kronologije,kroz uzbudljivo putovanje koje u sedamdesetima počinje mješavinom body arta i procesne umjetnosti i s analitičkim uračunavanjem. To je vrijeme u Molnarovom radu kada je sve povezano s mjerenjem. Matematička pravila, mjere tijela, pogled se mjeri; prostor galerije je u razmjeru s njegovim tijelom.
Također je prikazan svuda prisutan pokret između tijela i jezika. Koraci su izmjereni i pokreti tijela strpljivo zabilježeni. Super 8 mm filmovi također slijede takva mjerenja; oni bilježe matematike vremena, prostora i aktivnosti tijela.
Osamdesete godine su više usmjerene prema javnom prostoru, u kojima su traženja dovedena do točke da galerija može biti garaža , a garaža može biti galerija. Sav rad je oko izricanja zahtjeva za prostorom.Auto refleksivnost je bitna, centralna, u žiži, snaga da se traže prava da bude konceptualan umjetnik i da se nadiđe prostor galerije. Naravno, sve je muški obojeno iako je prisutna ženska točka u onom što bih nazvala eksplicitnom Molnarovom histeričnom gestom.U Molnarovom radu to je gesta koja implicira želju bez granica, bez limita Isto je prisutna u cijelom spektru njegovih zahtjeva za demokratizaciju umjetnosti. To počinje Marxom i Bakuninom; to je gesta za punom anarhijom, za ponovnim bilježenjem, za kaosom koji djeluje i nastupa poslije konceptualizma sedamdesetih, prebrojavajući tako kruto i analitički formalno.
Nadalje, osamdesete su razvile iste zahtjeve prema umjetničkom radu koje su primjenjive na bilo koji drugi rad koji egzistira na odnosu rada i državnog socijalizma i što je u kapitalizmu uhvaćeno odnosom između rada i kapitala.
Kako bi ( se ) povukao iz umjetnosti , kao feuda buržoazije i krenuo u smjeru umjetnosti kao socijalne prakse, s konceptualnom i body art umjetnošću, viđenom kao skrnavljenje ideala socijalnog realizma i visokog modernizma , tako popularnog u krugovima akademske umjetnosti, Molnar se fokusirao na kreativnu snagu živog rada , ali također na rad kao mogući oblik otpora, koji je važan čimbenik u autonomnom feminističkom naslijeđu. To je talijanski pokret Autonomija iz sedamdesetih koji je ponovno iznesen na vidjelo u stavu prema suvremenoj umjetnosti.
Devedesete doslovno iznijete kroz inverziju , kako su kapitalizam i konzumerizam i TV mediji zarobili umjetnost, sada djelujući kao Mickey Mouse poduzetništvo, Molnar pita kakav oblik ima umjetnost u svemu tome. Kakva će biti umjetnička zajednica? Protiv premoćnog kapitala i biznisa koji preuzima umjetnost i kreativnost, Molnar izvodi kritiku neoliberalnog vjerovanja u normativnu ulogu suvremenih umjetničkih institucija. Zbog toga, intervencije u umjetnosti mogu proći kao gotovo nevidljive geste, kao na primjer ostavljanje šibica u kutu galerije.
Sada je vrijeme da ponovno izroni, - ponovno se pojavi, ali drugačije.Stoga video Family iz 2014, koji je čudan, -neobičan u najboljem smislu. Post socijalistički život na selu, transformira staru ženu (izveo Molnar sam) u jednu gotovo mirnu i nijemu, rijetku vrstu. Njena usamljenost djeluje kao najbolja trofejna slika koja se može snimiti. To izgleda kao da je trenutni gledatelj vrhunski voajeristički šljam.
Na kraju, je video Das Kapital/Die Kunst iz 2016. Kapital i Umjetnost, uhvaćeni između neutralnog gramatičkog roda kapitala (njemački član das) ženskog roda umjetnosti ( njemački član die) daje grub,ali realističan pogled na suvremenu umjetnost. Nije čudno da je posljednji rad posveta Marxovom Kapitalu u kojem Marx daje kritičku analizu kapitalizma kroz političku ekonomiju.Umjetnost je danas talac novca, financijskih krugova, tržišta umjetnosti i show businessa.Molnar u videu izvodi intervenciju koja pobrojava i sumira vrijeme između 1977. i 2016. godine ( ponovno kao u počecima sedamdesetih) ali sve zajedno drugačije. Imena Julija Knifera, Yves Kleina, Josepha Beuysa, Ad Reinharda, Wolf Vostella su otisnuta na kišnim kabanicama i sam Molnar nosi kišnu kabanicu dok snažno udara pečat na stranice Marxovog Kapitala, trgajući stranice knjige , gužvajući i spaljujući stranice. Prijelaz od neutralnog roda kapitala prema ženskoj poziciji umjetnosti je opsesivan proces uhvaćen u današnjoj previše birokratiziranoj mašineriji administracije i financijskih krugova. Može izgledati prilično cinično, ali također podcrtava trajni osjećaj nade baš zbog toga što je bez nade.
Prikaži sve
Sakrij


IZBOR FOTOGRAFIJA