Povremene izložbe

TRAŽI
RADNO VRIJEME
Svakodnevno : 10.00 – 22.00 sati
 
ULAZNICE
odrasli 15,00 Kn
učenici/studenti/grupe (10 i više) 10,00 kn
djeca do 10 godina, osobe starije od 65 godina i osobe s posebnim potrebama besplatno

IZLOŽBA JOAN MIRÓ
odrasli 60 kn
umirovljenici 50 kn
studenti 50 kn
djeca 6-15 godina 30 kn
obiteljska ulaznica 150 kn
grupe (min. 10) 50 kn 
♦ stručno vodstvo individualno/grupe uz prethodnu najavu

Lada Luketić

Brisanje granica

Crkva sv. Tome, Bregovita ulica, Rovinj
9. rujna 2016. - 22. rujna 2016.


Lada Luketić na svojoj rovinjskoj samostalnoj izložbi predstavlja slike, objekte i video u site specific instalaciji. Umjetnička produkcija Lade Luketić se na ovoj rovinjskoj izložbi predstavlja kao određeni komentar na promjene, kao i sve tragične događaje s Bliskog istoka, a koje pratimo iz intimnosti vlastitog prostora u stvarnom vremenu. Ova izložba propituje dvojakost između unutrašnjega – zaštićenog, visoko estetiziranog, urbanog prostora suvremenog čovjeka – i vanjskoga – tragičnog, ratnog, nasilnog, migracijskog prostora. Ta dvojakost unutarnjeg i vanjskog prostora daje nam osjećaj da još uvijek postoji jasna granica među njima. Međutim digitalizacija, masovni mediji, široka dostupnost svih informacija (i onih lažnih), unijeli su drastične promjene u sve pore društvenog života brišući postepeno te granice. Izložbeni prostor galerije gubi konture i projekcija pustinje kao vanjskog migracijskog prostora spaja se s realnim prostorom. Siluete, portreti, motivi iz života imigranata prelaze preko tapeciranog namještaja i slika. Nema više jasnih granica između simulacije i zbilje, virtualnog i stvarnog prostora i uspostavlja se novi odnos između "fizičkog prostora tjelesnosti i iskustva prostora dematerijaliziranog virtualnog svijeta" Izložba je postavljena u Galeriji sv. Toma u sklopu tradicionalnog Rovinj Art Programa Zavičajnog muzeja Grada Rovinja.
Lada Luketić, Zavičajni muzej grada Rovinja – galerija sv. Toma, 9. -22. rujna 2016
"Brisanje granica"

Svi pratimo tragične političke događaje koji u potpunosti „mijenjaju lice starog kontinenta“ ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Ishodište promjena je rat u Siriji, iako uništavanja i ubijanja, invazije i osvajanja, zbjegovi i očaj već godinama i desetljećima obilježavaju svakodnevicu na Bliskom istoku. Zaljevski rat, zapadna intervencija u Iraku, rat u Siriji prate se uživo i masovno zahvaljujući digitalnoj i medijskoj revoluciji: Internetu, društvenim mrežama, medijskim platformama. Ako je amblemska slika Zaljevskog rata pokazivala pustinjska naftna polja u plamenu, onda sirijsku tragediju obilježuju slike izbjeglica koji bježe na Zapad nadajući se boljem životu. Na djelu je jedno od najvećih, ikada zabilježenih masovnih iseljavanja stanovništva uslijed rata, fundamentalizma, kaosa. Velike migracije iza Prvog svjetskog rata, masovni odlasci u Ameriku za krize 1930-ih ili planske razmjene stanovništva – sve je to bilo manjeg opsega. Današnje migracije dubinski mijenjaju svijet, a narav i smjer tih promjena još ne možemo razumjeti.
S druge strane, te promjene, kao i sve tragične događaje na Bliskom istoku, pratimo iz intimnosti vlastitog prostora u stvarnom vremenu. Vidimo lokacije za koje još jučer nismo znali da postoje i koje uživo nikada nećemo vidjeti, i procjenjujemo razloge za tuđe migracije. Sve nam je dostupno i poznato. Ali, pomak leptirovih krila vibrira prostorom i obiđe cijelu zemlju. Titraj krilima na Istoku, donosi promjene na Zapadu, i obratno. Granice na karti još postoje, dok su granice realnosti sve fluidnije.
Ova izložba propituje tu dvojakost između unutrašnjega – zaštićenog, visoko estetiziranog, urbanog prostora suvremenog čovjeka – i vanjskoga – tragičnog, ratnog, nasilnog, migracijskog prostora. Ta dvojakost unutarnjeg i vanjskog prostora daje nam osjećaj da još uvijek postoji jasna granica među njima. Međutim digitalizacija, masovni mediji, široka dostupnost svih informacija (i onih lažnih), unijeli su drastične promjene u sve pore društvenog života brišući postepeno te granice. Neke su promjene pozitivne, neke negativne, odnosno istovremeno ono pozitivno što označava demokratizaciju može omogućiti ono negativno: manipulaciju. Stvara se nova realnost – gdje je unutar nje mjesto javnog, a gdje privatnog čovjeka i postoje li oni još svaki za sebe?
Izložbeni prostor galerije gubi konture i projekcija pustinje kao vanjskog migracijskog prostora spaja se s realnim prostorom. Siluete, portreti, motivi iz života imigranata prelaze preko tapeciranog namještaja i slika. Nema više jasnih granica između simulacije i zbilje, virtualnog i stvarnog prostora i uspostavlja se novi odnos između "fizičkog prostora tjelesnosti i iskustva prostora dematerijaliziranog virtualnog svijeta" (Sou Fujimoto).
Posljedice svega toga su gubitak privatnosti kao utočišta i prodor masovnih medija u intimu. Velika politička tragedija je posvuda oko nas; ona nema epifanije i katarze; samo beskrajno zaplitanje novih i novih sižea. Nalazimo u stanju uzurpirane privatnosti u naizgled sigurnim ambijentima. Dosegnuli smo, mnogi vjeruju, visoku razinu demokracije, a istodobno gubimo utočište i autonomiju privatnog prostora.

Lada Luketić
Prikaži sve
Sakrij


IZBOR FOTOGRAFIJA