Povremene izložbe

TRAŽI
RADNO VRIJEME
Svakodnevno : 10.00 – 13.00 sati
Nedjelja i ponedjeljak zatvoreno
 
ULAZNICE
odrasli 15,00 Kn
učenici/studenti/grupe (10 i više) 10,00 kn
djeca do 10 godina, osobe starije od 65 godina i osobe s posebnim potrebama besplatno

 

Boris Bućan

"Bez naočala!"

Muzej Grada Rovinja - Rovigno, Trg m. Tita 11, Rovinj - Rovigno (velika galerija, 1. kat)
13. listopada 2017. - 13. studenog 2017.
Produženo do: 31.12.2017.


Male teme i situacije iz svakodnevnog života, najrazličitiji ljudski postupci kao i svakodnevni različiti doživljaji ili transformacije pejzaža i prirode, svjetla, atmosfere. Motivi su to koji zaokupljaju interes Borisa Bućana. Njihov pronalazak postaje putovanje kroz neprestano i beskonačno, gotovo opsesivno slikanje koje je usmjereno unutarnjem, sâmom sebi i traženju ljepote i stanja u kojemu smijemo sve. Oblici kojima nas Bućan preplavljuje u svojim slikama, nisu na prvi pogled apstraktni. Međutim, ta figuracija proizlazi kao tek početno stanje slike, stanje koje relativizira ljepotu i banalnost do apsurdnih granica teatralnosti. Sljedeći korak je onaj profinjeni i na prvi pogled teško dokučiv, jer to je ono što umjetnik vidi kroz svoj unutarnji razgovor sa sâmim sobom. Izbor između više mogućnosti koje se stvaraju u njegovoj unutarnjoj, duševnoj komunikaciji. Naslikani i naslovom naznačeni doživljaj je jedan nezaustavljivi trenutak vremena, sličan filmskom trajanju. Cjelina u kojoj umjetnik jedno gleda a drugo vidi, pretočeno u naslikani doživljaj poput nekog izleta s ove i one strane stvarnosti. Gotovo romantični sukob obiju stvarnosti koje su posljedica Bućanova raspoloženja, stanja svijesti koje otkriva kroz tehniku crtanja slikarskim načinom. Minimalističke ali i barokno maksimalne slike otvaraju se pred očima promatrača uz pomoć velikog raspona raskošnih čistih boja. Ekspresivni naboj veselja kroz ikonografiju humora i ironije umjetnik nameće lakoćom izvedbe jednostavnih struktura i čistih formi.
"Bez naočala!"

U suvremenom se slikarstvu nameće pitanje, bilo da ga postavlja promatrač ili sâm umjetnik: Što naslikati? Kako pronaći motiv? Ima li uopće slika poruku? Kako išta naslikati u vremenima kada je fotografija dominantni vizualni jezik? Ta i slična pitanja upućuju da je umjetnikov prostor djelovanja općenito smanjen i sužen. Osim, ako je riječ o Borisu Bućanu! Njemu su takva pitanja suvišno trošenje vremena, jer on slika!

Oblici kojima nas Bućan preplavljuje u svojim slikama, nisu na prvi pogled apstraktni. Nalazimo motive iz svakodnevice, pejzaže, figure! Naslikano sve što gledanjem vidi. Međutim, ta figuracija proizlazi kao tek početno stanje slike, stanje koje relativizira ljepotu i banalnost do apsurdnih granica teatralnosti. Sljedeći korak je onaj profinjeni i na prvi pogled teško dokučiv, jer to je ono što umjetnik vidi kroz svoj unutarnji razgovor sa sâmim sobom. Izbor između više mogućnosti koje se stvaraju u njegovoj unutarnjoj, duševnoj komunikaciji.

Dvojnost između prepoznatljivo naslikanih motiva i apstrakcije koja izvire iz umjetnikova razgovora sa sâmim sobom u Bućanovim radovima nalazimo oduvijek. Njegovi su plakati iz razdoblja prošlostoljetnih sedamdesetih i osamdesetih zapravo slikarske slike. Slike koje istovremeno imaju nužne neapstraktne figure, jer s pripadajućim tekstom pružaju komunikacijsku osnovu kao i apstrakcijom skriveni razgovor umjetnika s umjetnikom. Kasnije, napuštanjem grafičke tehnike primjerene plakatima i okretanju slici u potpunosti Bućan je ipak zadržao, ili bolje rečeno, ugradio tekstualni opis u sliku. Naslov je napisan na slici kao dio koji istovremeno opisuje motiv, radnju ali i doživljaj.

Naslikani i naslovom naznačeni doživljaj nije i nema elemente stripa, već je to jedan nezaustavljivi trenutak vremena, sličan filmskom trajanju. Cjelina u kojoj umjetnik jedno gleda a drugo vidi, pretočeno u naslikani doživljaj poput nekog izleta s ove i one strane stvarnosti. Gotovo romantični sukob obiju stvarnosti koje su posljedica Bućanova raspoloženja, stanja svijesti koje otkriva kroz tehniku crtanja slikarskim načinom. Kaos, kako umjetnik doživljava ambijent u kojem se kreće, i svoje unutarnje sređivanje kaotične svijesti u težnji za pronalaskom sklada i ljepote. Ljepota koju možemo samo posredstvom umjetnosti doživjeti, jer to je stanje u kojem se smije ono što je u životu zabranjeno.

Male teme i situacije iz svakodnevnog života, najrazličitiji ljudski postupci kao i svakodnevni različiti doživljaji ili transformacije pejzaža i prirode, svjetla, atmosfere. Sve je to svakodnevni spontani košmar života kojim se preispituju zabranjena stanja, suština života i izvorna spoznaja kroz iskustvo samog umjetnika. Motivi su to iz pitanja s početka teksta, koji zaokupljaju interes Borisa Bućana. Njihov pronalazak postaje putovanje kroz neprestano i beskonačno, gotovo opsesivno slikanje koje je usmjereno unutarnjem, sâmom sebi i traženju ljepote i stanja u kojemu smijemo sve. Ugrađivanje sebe sâmog u teme i motive kroz tu neprestanu naraciju istovremeno postavlja autora u izjednačeni položaj s publikom kojoj su slike namijenjene. Umjetnik gleda iz unutrašnjeg a publika iz vanjskog svijeta, oboje promatraju jedno drugo.

Obostrano se promatranje pretvara u animaciju dvosmislenog. S jedne je strane ono što promatrač vidi na prvi pogled a s druge se strane Bućanova imaginacija nameće iz slikarske geste i crtačke arabeske. Minimalističke ali i barokno maksimalne slike otvaraju se pred očima promatrača uz pomoć velikog raspona raskošnih čistih boja. Ekspresivni naboj veselja kroz ikonografiju humora i ironije umjetnik nameće lakoćom izvedbe jednostavnih struktura i čistih formi. Slike se gledaju onako kako su i stvarane, u trenutku, bezobzirne i sirove, bez naočala, samo umom.
Dario Sošić
Prikaži sve
Sakrij


IZBOR FOTOGRAFIJA